IUF logo; clicking here returns you to the home page.
IUF
Uniting Food, Farm and Hotel Workers World-Wide


Sindikat Unite zahtijeva da Kraft razotkrije koje su posljedice za radna mjesta nakon potencijalnog preuzimanja Cadburyja

Posted to the IUF website 17-Nov-2009





Dok se još zakuhava borba oko potencijalnog neprijateljskog preuzimanja britanske tvrtke Cadbury od strane tvrtke Kraft Foods, sindikat Unite, IUF-ova članica, pozvao je Kraft da stavi svoje planove na stol, te da ponudi jasna jamstva radnih mjesta i mirovina. U otvorenom pismu od 16. studenog napisanom direktorici Krafta, Ireni Rosenfeld, tajnica za sektor prehrane i pića u sindikatu Unite, Jennie Fromby, izrazila je duboko nezadovoljstvo zbog „Kraftovog opetovanog odbijanja da razgovara sa sindikatom na smislen način o pitanjima koja su najvažnija za naše članove, a britanska javnost navela nas je da postanemo iznimno zabrinuti glede namjera kompanije“. Sindikat traži eksplicitna jamstva da rezultat preuzimanja neće biti ugrožena radna mjesta i uvjeti rada, uključujući i to da neće biti zatvaranja pogona, ni prisilnih tehnoloških viškova u Ujedinjenom Kraljevstvu i Irskoj slijedećih pet godina, ni erozije uvjeta zaposlenja i rada pet godina, bez povećanja davanja od strane radnika za mirovinske fondove pet godina, te obvezu da će kompanija financirati bilo kakav deficit u mirovinskim fondovima.

Dana 9. studenog, Kraft je u skladu s britanskim zahtjevima da se „prihvati ili zašuti“ i formalno ponovio svoju prijašnju ponudu da preuzme Cadbury kombinacijom dionica i gotovine. Ponuda je zapravo još manje vrijedna, zbog pada vrijednosti Kraftovih dionica od rujna. Uprava Cadburyja odbila je ponudu, što znači da sada Kraft ima tri tjedna da svoju ponudu dostavi dioničarima Cadburyja, te tako pokrene 60-dnevnu proceduru koja slijedi po britanskim pravilima, tijekom koje se očekuje od Krafta da poboljša svoju ponudu.

Formalno, postupak preuzimanja je postao „neprijateljski“. U praksi, Kraftovo preuzimanje Cadburyja je uvijek bilo neprijateljsko što se tiče radnika u obje kompanije.

Preuzimanja neizostavno imaju jednu stranu koja ima koristi – dioničare i najviše rukovodstvo preuzete kompanije (preko njihovih beneficija preko dionica). Radnici u Kraftu, i u bivšem Cadburyju kojeg bi preuzeo Kraft, bili bi gubitnici unatoč skoku tržišne vrijednosti kompanije koji bi oduševio financijske analitičare. Kraftova zarada je slaba, jer je kompanija opterećena dugovima koji su jednaki gotovo polovici njihove kapitalizacije na tržištu, a to je posljedica pokušaja financiranja dividendi i otplate dionica samo smanjivanjem troškova (tj. ukidanjem radnih mjesta), umjesto izgradnje kompanije preko produktivnih ulaganja. Preuzimanje Danoneovih pogona za proizvodnju keksa 2007. godine samo je nagomilalo dugove, no nije zaustavilo Kraft u davanju novaca svojim dioničarima.

Kraft bi se trebao još više zadužiti da bi mogao platiti Cadbury, ali investicijske banke, koje će najviše profitirati od tog posla, uskočile su novim kreditom kako bi se financiralo povećano zaduženje, sa ciljem da se osigura preuzimanje. Ne manje od 18 glavnih banaka spominje se u financijskim novinama kao mogući davatelji zajma i revolving kredita Kraftu, uključujući i Kraljevsku banku Škotske (RBS) u kojoj britanska vlada ima većinsko vlasništvo preko ogromne injekcije novca koji je uložila za spašavanje te banke. „Nije nam promaklo“ kaže tajnica sindikata Unite, Jennie Formby, „da banka koja je u vlasništvu poreznih obveznika djelomično financira ovo preuzimanje“. RBS namjerava koristiti javni novac kako bi se napunili džepovi provizijama i ubrale beneficije, a sve to nauštrb radnih mjesta u UK.

Tako dok banke radosno očekuju provizije i izdavanje obveznica, investitori poput Warrena Buffeta koji imaju velike udjele i u Kraftu i u Cadburyju pripremaju se na dobitak bez obzira koji scenarij će se odvijati, i po kojoj cijeni. Kupovina velikih količina Cadburyjevih dionica od strane hedge fondova – ultimativnih kratkoročnih investitora – kao što su Paulson & Co (koji je nedavno najavio 2,08 udio u Cadburyju) i Eton Park (2,4%) povećale su cijenu Cadburyjevih dionica, i time povećali potencijalnu cijenu kupovine za Kraftove radnike širom svijeta. A taj proces povećava vatru pod nogama Cadburyjeve uprave kako bi dokazali da mogu odoljeti pritisku i osigurati još veću vrijednost dionicama i to bez Krafta. Financije, a ne tržište prehrane, je zapravo proces u kojem radnici po svuda mogu sudjelovati samo da bi na kraju izašli kao gubitnici.