IUF
Uniting Food, Farm and Hotel Workers World-Wide
Suprotstavljanje represiji u proizvodnji palminog ulja: program sindikata
Posted to the IUF website 14-Jun-2006Ekstenzivno kultiviranje palmi za proizvodnju i njihovo iskorištavanje za izvoz ulja oduvijek se je vezalo uz represiju. Uzgoj kultiviranog bilja na plantažama započeli su kolonijalni režimi. Ubrzani rast plantaža u Aziji nakon Drugog svjetskog rata potaknuto je čišćenjem šuma koje se je koristilo kao sredstvo u borbi protiv malezijskih pobunjenika.
Širenje kultiviranog uzgoja nije bilo nikad vezano uz širenja prava radnika u proizvodnji palminog ulja. Posao i dalje ostaje težak i opasan. Tehnika proizvodnje jedva da se je promijenila u zadnjih 150 godina. Drvena kuka koja se je koristila za berbu plodova na nekim je plantažama zamijenjene s još oštrijom metalnom alatkom. Sumnjive količine toksičnih herbicida raspršuju se iz curećih kanistara koje radnici bez zaštitne odjeće nose na leđima. Nesreće su učestale, očekivani životni vijek je kratak. Sindikati su često brutalno ugašeni.
Kako bi uništili novoosnovani sindikat, Musim Mas, najveći prerađivač palminog ulja na svijetu, sa sjedištem u Sumatri, Indonezija, prošle je godine otpustio preko tisuću članova sindikata u znak odmazde za štrajk. Kompanija je izbacila radnike iz njihovih domova, a njihovu djecu iz škola te su iskonstruirali uhićenje i progon šest sindikalnih vođa. Ta šestorica mladih ljudi trenutno se nalaze na odsluženju 14-mjesečnih do 2-godišnjih zatvorskih kazni za „zločin“ što su pokušali provesti njihova kolektivna radnička prava.
IUF je izradio globalnu mrežu podrške za znatnu grupu tih radnika koji su odolijevali pokušajima kompanije da ih natjera da se odreknu svojih prava tako što će prihvatiti kompenzaciju za otkaz. Ova faza borbe dovedena je do kraja kad nas je sindikat obavijestio da je otprilike 200 radnika koji su uspijevali suprotstaviti se takvoj ponudi, pristalo prihvatiti 7. lipnja financijsku kompenzaciju za gubitak svojih radnih mjesta. U zamjenu su bili prisiljeni odbaciti bilo kakve zahtjeve protiv kompanije, što znači da se masovna otpuštanja nisu mogla oboriti putem sudskog procesa. Kompenzacije iznose do 123 dolara po radniku, što iznosi 6 tjednih plaća. Šest zatvorenika su također bili prisiljeni da se doreknu svog prava na žalbu protiv krivičnih presuda koje su farsom dosuđene protiv njih, a koje su Amnesty International i druge organizacije za zaštitu ljudskih prava javno osudile zbog kriminalizacije legalnih sindikalnih aktivnosti. Glad je snažno oružje u rukama bešćutne korporacije.
Kompanija se je hvalila „zajedničkim dogovorom“, objavivši da je „Ova situacija riješena u skladu s indonezijskim Zakonima o radu te u skladu sa svim pravilima i odredbama u Indoneziji. Mi smo predani proaktivnom djelovanju zajedno sa svim našim partnerima, u Indoneziji i izvan zemlje, sa ciljem promoviranja održivog razvoja industrije palminog ulja.“
Vlada je, pod pritiskom MOR-a Ujedinjenih naroda zbog serije kršenja međunarodnih Konvencija o sindikalnim pravima, pohvalila sporazum koji će „doprinijeti pozitivnim industrijskim odnosima u industriji proizvodnje palminog ulja“.
Evo osnovnog prikaza situacije u Indoneziji: tisuću radnika je otpušteno i izbačeno iz njihovih domova, sindikat je uništen, a šest sindikalnih vođa je u zatvoru, ali poštivanje nacionalnih zakona postignuto je plaćanjem 123 dolara svakom radniku i iznuđenim dobivanjem „mirovnog sporazuma“ u kojem se oni odriču svojih prava.
Članice IUF-a u cijelom svijetu odgovorile su na naše pozive poslavši prosvjedne poruke kompaniji i vladi te pruživši velikodušnu financijsku potporu (koja je namijenjena obiteljima zatvorenih sindikalista). Da je naša kampanja počela imati snažan utjecaj, pokazala je iznenada spremnost kompanije da se susretne s organizacijom koju je prije toga odbijala priznati i pokušavala uništiti. U jednom dijelu glavnih kompanija, sindikati radnika zaposlenih u preradi hrane pozvali su svoje korporativne uprave da se iznova naprave pregled proizvođača palminog ulja, a posebno glede njihovog odnosa prema kompaniji Musim Mas. Intervencija IUF-a u jednom je slučaju uspjela dovesti do toga da jedan multinacionalni dobavljač privremeno suspendira korištenje usluga kompanije Musim Mas za proizvodnju proizvoda pod vlastitom robnom markom. Nizozemski sindikat FNV pozvao je vladu da obustavi financijsku potporu Okruglom stolu o održivoj proizvodnji palminog ulja (RSPO), koja se sastoji od „višestranih“ sudionika s ciljem „društveno odgovornog djelovanja“, a uključuje predstavnika kompanije Musim Mas u Izvršnom odboru, uz predstavnike organizacija WWF i Oxfam. Nastavlja se javna osuda društvenih uvjeta na kojima se obavlja proizvodnja palminog ulja, i neće se lako obustaviti.
Kampanja je bila djelotvorna, a lekcije koje su naučene neće se zagovoriti, jer palmino ulje ostaje rastući sektor koji se zasniva na brutalnoj eksploataciji. Musim Mas nikako nije jedini proizvođač palminog ulja koji je posvećen gušenju prava u svojoj potrazi za povećanim profitom. Uporaba palminog ulja kao biološkog goriva znači da je njegova cijena sada povezana s rastućim cijenama ugljičnih goriva, a time se potiče još veća pohlepa. Potiče se kao alternativa proizvodnji banana u Latinskoj Americi, a promovira se kao zdrava alternativa (a nije) mastima u procesuiranoj hrani. Područja pod kultiviranom proizvodnjom palmi divlje se širi te time predstavlja prijetnju okolišu kao i radnicima.
IUF više nije u industrijskom sukobu s Musim Masom. Međutim, ostaje još veći problem s kompanijom i bespravnošću i barbarizmom sektora kao cjeline. Svjetska banka, preko IFC-a, svog financijera privatnog sektora, daje svoju podršku širenju kultivirane proizvodnje palmi. RSPO, preko svog povlaštenog odnosa sa Svjetskom bankom, daje pokriće „održivosti“ za financiranje ovakve društvene destrukcije kakvu je Musim Mas napravio onima koji uistinu stvaraju njegove profite.
Sindikati radnika u preradi hrane trebaju nastavit kontrolirati izvore palminog ulja u svojim kompanijama i druge sirovine koje nastaju pod neprihvatljivim uvjetima. Oni koji traže pravdu za radnike u industriji palminog ulja trebaju obratiti pažnju kako nevladine organizacije riskiraju – čak i ako je to nehotice – kada zastupaju kompanije kao što je Musim Mas. WWF i Oxfam, uz svoje uloge u Izvršnom odboru RSPO-a, trebaju pažljivo procijeniti svoje pozicije i u kakvom su one odnosu na radnike u proizvodnji palminog ulja. Nizozemski sindikati su u pravu: vladina podrška RSPO-u i aktivnosti nevladinih organizacija, koje nas samo udaljavaju od rješenja koja su hitno potrebna, predstavljaju skandal koji se mora zaustaviti. RSPO također treba objasniti prisustvovanje Syngente na Okruglom stolu. Syngenta proizvodi paraquat, najtoksičniji herbicid na cijelom planetu. Paraquat uzrokuje smrt desetak tisuća ruralnih radnika svake godine, a uvelike se koristi na plantažama palminog ulja. Sindikat Musim Masa pokušao je dogovoriti sigurniju primjenu toksičnih kemikalija i stoga je uništen. Kompanija čiji proizvod ubija radnike u proizvodnji palminog ulja sada se je prijavila za članstvo u RSPO-u, sa svim glasačkim pravima.
Rad na odnosima s javnošću neće donijeti održivost industriji koja se zasniva na kršenju ljudskih prava. Sindikalno organiziranje i povezivanje, snažni su alati i jedini način da se dođe do poštivanje prava. Brutalnost i poricanje prava potpora su lancu proizvodnje palminog ulja. Jasna je potreba za organiziranjem radnika u proizvodnji palminog ulja. IUF je za cilj postavio osiguravanje tog organiziranja.