IUF logo; clicking here returns you to the home page.
IUF
Uniting Food, Farm and Hotel Workers World-Wide



Kina i globalni eksploatatorski lobi

Posted to the IUF website 18-Dec-2006



U proljeće 2006. godine vlada Republike Kine predložila je Nacrt zakona o ugovorima o radu te je pozvala javnost neka da svoj sud u razdoblju od trideset dana. Trgovinske komore Europske Unije i SAD-a te Američko-kinesko poslovno vijeće – koje predstavlja gotovo sve značajne investitore u Kini čije je sjedište u EU ili u SAD-u – odgovorili su, svaki, dugim katalogom prigovora na predloženi zakon. Tih trideset dana već je odavno prošlo, ali to nije spriječilo te organizacije ni njihove pojedine članove da agresivno lobiraju kako bi uništili predloženi zakon. U nekim slučajevima, korporativno lobiranje potpomognuto je prijetnjama da će se povući iz Kine ako taj nacrt postane zakon. Kako je Američka trgovinska komora u Šangaju napisala u svom javnom komentaru zakona, zakon bi „imao negativan utjecaj na konkurentnost NR Kine i na njenu privlačnost za strana ulaganja“.

Neke korporacije su navodno bile puno izravnije.

Radnici širom svijeta već se dugo suočavaju s kompanijama koje im prijete outsourcingom ili potpunim zatvaranjem i preseljenjem u Kinu. Što to sada tjera te iste kompanije da prijete prekidom investiranja u Kini? Organizacija za globalne strategije rada (Global Labor Strategies /www.laborstrategies.org), koja je prva izvijestila o korporativnoj ofenzivi, pravilno zamjećuje da predloženi zakon „neće omogućiti radnicima Kine pravo na nezavisne sindikate s vođama koje sami izaberu i pravom na štrajk. Strane korporacije ne napadaju zakon jer ne omogućuje premalo zaštite za radnike, već zato što im pruža previše. Zapravo, predloženi zakon mogao bi potaknuti radnike na organiziranje kako bi tražili primjenu prava koja im taj zakon pruža“.

Što se nalazi u nacrtu zakona što je tako uznemirilo korporativnu osjetljivost? Predložena legislativa prijeti da će umanjiti – barem na papiru – neke od glavnih kršenja prava koje su uspješno doprinosila održavanju siromaštva kineskih radnika, odnosno praksi koja je služila kao magnet za do sad neviđenu količinu stranih ulaganja. S novim zakonom milijuni kineskih radnika koji su sada bez ikakvog oblika ugovora o radu imali bi priliku dobiti isti, a time bi im pripala i koja bi taj ugovor sadržavao. Virtualno neograničena probna razdoblja koja se koriste kako bi se radnike držalo u stanju trajnog privremenog zaposlenja bila bi zamijenjena standardnim razdobljem od ne više od šest mjeseci probnog roka. Radnici više ne bi bili žrtvama navodnih „troškova treninga“ kada mijenjaju posao; bile bi uveden otpremnine za radnike čiji ugovori na određeno ne bi bili obnovljeni (Američka trgovinska komora drži ovo „potpuno nerazumnim“); radnici zaposleni preko agencija za privremeno zapošljavanje dobili bi stalni status nakon godine dana rada; otkazi bi se primjenjivali na principu staža (Američka trgovinska komora napala je ovo kao „diskriminirajuće“(!)). Prijedlog zakona također navodi da bi se zaštita na radu, otkazi i otpuštanja trebali dogovarati sa sindikatom ili „predstavnikom radnika“.

Ukratko, nacrt zakona bi uspostavio skroman set minimalnih radnih standarda. Sindikalisti već dugo se pribojavaju jezika „radničkog predstavljanja“, koji može i obično otvara vrata žutim sindikatima kojima upravlja poslodavac. I iako u Kini ne postoje nezavisni sindikati, ono što je jasno razbjesnilo investitore je mogućnost da prepuste makar i djelić svojih prava da vladaju na radnim mjestima kako ih volja.

I dok su prava na radnom mjestu snažna samo onoliko koliko su snažni sindikati koji ih provode, uspostava zakona o takvim osnovnim standardima zapošljavanja kao što je pravo na ugovor o radu ili otpremnini mogao bi dati kineskim radnicima važno uporište za organiziranje kako bi mogli potraživati ta prava. Do sada neviđen broj radničkih prosvjeda u Kini, gdje su masovni štrajkovi i demonstracije postali uobičajena pojava na tjednoj ili čak dnevnoj bazi, pokazuju rastuće samopouzdanje i organizacijski kapacitet radničke klase Kine. Ovo je kontekst u kojem multinacionalni kapital intenzivno lobira kako bi spriječili novi zakon.

Sindikatima širom svijeta od vitalnog je interesa pobijediti ovu korporativnu ofenzivu. Razotkrivanje tog lobiranja bio je prvi nužni korak. Američki sindikati su pokrenuli alarm, a grupa kongresmena pozvala je predsjednika Busha da javno odbaci napore američkih korporativnih i vladinih predstavnika koji pokušavaju oslabiti ili uništiti zakon, kao i da službeno podrži veće minimalne zakonske standarde za radnike u Kini.

Sindikati u Europi bi trebali jednako tako raditi na izlaganju lobiranja multinacionalnih kompanija sa sjedištem u EU, te potaknuti političke akcije na nacionalnim i EU razinama. Političare – a posebno one u ministarstvima trgovine i industrije – treba javno pozvati da osude ovo prljavo lobiranje kojemu je cilj održavanje eksploatatorskih uvjeta rada koje se protivi njihovim ideološkim tvrdnjama da im je misija civiliziranje liberalizacije trgovine i investiranja. Slijedeći inicijativu Kongresa SAD-a, europski sindikati mogu tražiti da nacionalne vlade i Europska komisija odbaci korporativne pokušaje da razvodne ili unište taj zakon. Sindikati mogu pritisnuti transnacionalne poslodavce koji su prisutni u Kini da javno daju svoj stav i prikažu svoje aktivnosti glede nacrta zakona o ugovorima o radu, te mogu tražiti da Trgovinska komora EU odustane od svog protivljenja i da odmah promijeni svoj stav.

Sindikati možda žele pokušati istražiti mogućnosti djelovanja pri OECD-u protiv korporacija koje nastavljaju lobirati protiv zakona. Članak IV Smjernica o multinacionalnim kompanijama OECD-a kaže, između ostalog, da multinacionalni poslodavci „trebaju poštovati standarde zapošljavanja i industrijske odnose koji nisu lošiji od onih koje poštuju slični poslodavci u zemlji domaćinu“. Smjernice OECD-a također potiču poslodavce da se suzdrže od „neprimjerenog uplitanje u lokalne političke aktivnosti“. Korporacije sa sjedištem u EU sada lobiraju kod vlade Kine kako bi ukinuli minimalne standarde koji su, u većini slučajeva, već dugo sastavni dio Europskih zakona, počevši s pravom na ugovor o radu. Lobistima se treba suprotstaviti u svakoj mogućoj prilici.

Kineske zakonske procedure su u najboljem slučaju nejasne, ali Nacrt zakona o ugovorima o radu mogao bi stupiti na snagu u ožujku 2007. godine. Dakle, sada je vrijeme za djelovanje.