IUF
Uniting Food, Farm and Hotel Workers World-Wide
Izazov nekažnjavanju zločina u Kolumbiji
Posted to the IUF website 11-Jun-2007Jedva da prođe dan u Kolumbiji bez novih dokaza koji povezuju okrutnosti paramilitarnih snaga s vladom predsjednika Uribea. Kako su ekshumirane nove masovne grobnice, „demobilizirani“ paramilitarni vojnici koje štiti vlada, govore o rigoroznom, sustavnom treningu za rezanje i otkidanje udova svojih žrtava. Ako dokazivanje zapovjedne odgovornosti još tek treba dovesti do izravne umiješanosti Uribea, identificirano je dovoljno vladinih djelatnika na visokim položajima koji mogu dokumentirati gustu mrežu koja sprječava nekažnjavanje krivaca, a kojoj je sjedište u predsjedništvu.
I dok vladini glasnogovornici neizostavno portretiraju zastrašujuće nasilje u Kolumbiji kao nacionalnu tragediju koja pogađa sve sektore društva, jedna je skupina posebno učestala meta ubojicama. Kolumbijski sindikati nude model društvene organizacije koja se zasniva na demokratskoj solidarnosti u društvu koje je uništeno siromaštvom, isključivanjem i nasiljem. Samo to je dovoljan razlog da na sebe navuku vatru sa svih strana u mnogostranom građanskom ratu Kolumbije. Ubojstvo Carmen Cecilie Santane Romañe početkom ove godine, koja je bila nacionalni vođa sindikata poljoprivrednih radnika SINTRAINAGRO, a čiji članovi beru kolumbijske banane koje se prodaju u supermarketima diljem svijeta, dovelo je do ukupnog broja od 435 sindikalnih članova i sindikalista koji su ubijeni samo iz tog sindikata. Preko 2.200 sindikalista ubijeno je u razdoblju od 1991. do 2006. godine. Više ih je ubijeno u 2006. nego u 2005. godini, a u obje godine broj ubijenih sindikalista prešao je ukupan broj ubijenih sindikalista u svim drugim zemljama svijeta zajedno.
No nažalost, tek šačica tih zločina je do sada istražena; još manje ih je završilo krivičnim gonjenjem, a još i manje ih je završilo zatvorskim kaznama. U Kolumbiji je nekažnjavanje zločina način života.
Odjel za zaštitu ljudskih prava u nacionalnoj sindikalnoj središnjici - CUT nedavno je održalo prvi nacionalni sastanak za podršku žrtvama i preživjelim članovima obitelji ovog koncentriranog nasilja koje je usmjereno izravno protiv sindikalnih organizacija u toj zemlji.
Dok se prava žrtava ne zaštite, upozorava CUT, neće biti ni mira, ni pravde ni pravnog ustroja. Žrtve anti-sindikalnog nasilja moraju biti jasno identificirane kao takve, a „intelektualne i materijalne izvršitelje“ svih vrsta nasilja treba sustavno identificirati, istražiti i kazniti. Obitelji žrtava moraju dobiti „sveobuhvatnu, odgovarajuću i efikasnu“ kompenzaciju, iznosi CUT, kao i potpunu i efikasnu zaštitu kao dio nacionalne politike.
CUT je odlučio izgraditi nacionalnu mrežu skupina za zaštitu radničkih i ljudskih prava kako bi podržali ove osnovne zahtjeve, te kako bi se osiguralo priznavanje međunarodnog sindikalnog pokreta i primjenu zahtjeva UN-ove Međunarodne organizacije rada, kao i Visokog predstavnika za ljudska prava - kojima Uribeova vlada uporno izmiče.
„Plan Kolumbija“ Bushove administracije omogućuje masovnu podršku vojnom i sigurnosnom aparatu čije se veze s paramilitarnim snagama svakodnevno iznova pokazuju. Plan Kolumbija spaja institucionalizirano nekažnjavanje zločina s raskuživanjem zraka plinom u „ratu s drogom“ koju kolumbijski farmeri i seljaci proživljavaju kao napad na njihovu zemlju i osnovu za život bez biranja. Uribeov „Zakon o pravdi i miru“ omogućuje imunitet ubojicama koji su zamijenili svoje paramilitarne uniforme za civilnu opremu. Niti Plan Kolumbija, ni „Pravda i mir“ ne pružaju spas za Kolumbijce umorne od nasilja.
S druge pak strane, CUT-ovi prijedlozi suočavaju se s nekažnjavanjem koje podržava i potiče kontinuirane masakre. Oni otvaraju put za širu mobilizaciju protiv straha i institucionaliziranog nasilja, te stoga zaslužuju podršku svih onih koji podržavaju dugu i tešku borbu za demokraciju u Kolumbiji.